Labububot, sastavljen od lutaka, pokazuje kako savremeni roboti brišu granicu između mašina i živih bića
Razvoj robotike i veštačke inteligencije poslednjih godina značajno menja način na koji ljudi doživljavaju mašine. Sve češće, roboti nisu samo alati, već sistemi koji komuniciraju, reaguju i ostavljaju utisak „živih“ bića, brišući granicu između tehnologije i prirode. Upravo u tom prostoru između poznatog i neobičnog nastaju eksperimenti koji preispituju naš odnos prema savremenim tehnologijama.
Labububot je sastavljen od 12 popularnih Labubu lutaka, a cilj inženjera bio je da skrenu pažnju na način na koji ljudi doživljavaju moderne mašine i društvene robote. Autonomni roboti, poput dronova za dostavu i robota za čišćenje, već su postali deo svakodnevice, dok se humanoidni roboti pripremaju za rad u fabrikama i domaćinstvima zajedno sa ljudima. Upravo zbog načina na koji se ponašaju, ovi sistemi više ne deluju kao klasične mašine, ali su istovremeno previše mehanički da bi se smatrali živim bićima.
Tim iz MIT-ja naveo je da ih je inspirisala ideja da su „čudovišta“ zapravo bića koja prkose zakonima prirode, ali ipak postoje. Prema njihovom tumačenju, društveni roboti odgovaraju toj definiciji. Kao primer navode robota koji trepće digitalnim očima, dok se iza njih zapravo nalazi kamera koja snima korisnika i beleži glas. Takav sistem obrađuje govor pomoću veštačke inteligencije i odgovara sintetičkim glasom.
Prema prirodnim zakonima, takvo biće ne bi trebalo da postoji, ali ono ipak postoji. Istraživači ističu da proizvođači robota uglavnom koriste „slatke“ i detinjaste karakteristike kako bi mašine delovale prijateljski i pouzdano. Kreatori Labububota želeli su da ospore takav pristup. Zato su uzeli 12 Labubu lutaka, uklonili njihove glave i pretvorili ih u neobičnu mehaničku konstrukciju. Krajnji rezultat je pokretna sfera iz koje glave lutaka izranjaju kako bi stvarale impuls za kretanje robota.
Ostavi komentar